21. lipnja 2023.
WASHINGTON, DC – Ekonomska prisila postala je jedan od najhitnijih i rastućih izazova na međunarodnoj sceni danas, što je izazvalo zabrinutost zbog potencijalne štete za globalni gospodarski rast, trgovinski sustav utemeljen na pravilima te međunarodnu sigurnost i stabilnost. Ovaj problem pogoršava poteškoća s kojom se suočavaju vlade diljem svijeta, posebno male i srednje zemlje, u učinkovitom odgovoru na takve mjere.
U svjetlu ovog izazova, Institut za politiku azijskog društva (ASPI) organizirao je online raspravu „Suprotstavljanje ekonomskoj prisili: Alati i strategije za kolektivno djelovanje”, 28. veljače, moderirao/laWendy Cutler, potpredsjednik ASPI-ja; i u sklopuViktor Ča, viši potpredsjednik za Aziju i Koreju u Centru za strateške i međunarodne studije;Melanie Hart, viši savjetnik za Kinu i Indo-Pacifik u Uredu državnog podtajnika za gospodarski rast, energetiku i okoliš;Ryuichi Funatsu, ravnatelj Odjela za ekonomsku sigurnosnu politiku pri Ministarstvu vanjskih poslova Japana; iMariko Togashi, istraživački suradnik za japansku sigurnosnu i obrambenu politiku u Međunarodnom institutu za strateške studije.
Raspravljalo se o sljedećim pitanjima:
- Kako zemlje mogu surađivati kako bi se suočile s izazovom ekonomske prisile i kako se u tom kontekstu može provesti strategija kolektivnog ekonomskog odvraćanja?
- Kako zemlje mogu prevladati strah od odmazde Kine i zajednički raditi na prevladavanju straha od njezinih prisilnih mjera?
- Mogu li carine učinkovito riješiti problem ekonomske prisile i koji su drugi alati dostupni?
- Kakvu ulogu međunarodne institucije, poput WTO-a, OECD-a i G7, mogu imati u sprječavanju i suzbijanju ekonomske prisile?
Kolektivno ekonomsko odvraćanje
Viktor Čapriznao je ozbiljnost problema i njegove štetne implikacije. Rekao je: „Kineska ekonomska prisila je stvarni problem i nije samo prijetnja liberalnom trgovinskom poretku. To je prijetnja liberalnom međunarodnom poretku“ i dodao: „Oni prisiljavaju zemlje da donose odluke ili da ne donose odluke o stvarima koje nemaju nikakve veze s trgovinom. Imaju veze sa stvarima poput demokracije u Hong Kongu, ljudskih prava u Xinjiangu, cijelog niza različitih stvari.“ Citirajući svoju nedavnu publikaciju uVanjski posloviU časopisu s, zalagao se za potrebu odvraćanja takve prisile i predstavio strategiju „kolektivne otpornosti“, koja uključuje priznavanje da mnoge zemlje koje su podvrgnute kineskoj ekonomskoj prisili također izvoze robu u Kinu o kojoj je ona uvelike ovisna. Cha je tvrdio da bi prijetnja kolektivnom akcijom, poput „Članka 5 za kolektivnu ekonomsku akciju“, potencijalno mogla povećati troškove i odvratiti „kinesko ekonomsko maltretiranje i kinesko oružje međuovisnosti“. Međutim, također je priznao da bi politička izvedivost takve akcije bila izazovna.
Melanie Hartobjasnila je da su scenariji ekonomske prisile i vojni sukobi različiti konteksti, a ekonomska prisila se često događa u „sivoj zoni“, dodajući: „Oni su po svojoj prirodi netransparentni. Oni su po svojoj prirodi skriveni.“ S obzirom na to da Peking rijetko javno priznaje da koristi trgovinske mjere kao oružje i umjesto toga koristi taktike prikrivanja, ponovila je da je važno osigurati transparentnost i razotkriti te taktike. Hart je također istaknula da je idealan scenarij onaj u kojem su svi otporniji i mogu se prilagoditi novim trgovinskim partnerima i tržištima, čineći ekonomsku prisilu „nerealnom“.
Napori za suzbijanje ekonomske prisile
Melanie Hartdijelila je stavove američke vlade da Washington smatra ekonomsku prisilu prijetnjom nacionalnoj sigurnosti i poretku temeljenom na pravilima. Dodala je da SAD povećava diversifikaciju lanca opskrbe i pruža brzu podršku saveznicima i partnerima koji se suočavaju s ekonomskom prisilom, što se vidi u nedavnoj američkoj pomoći Litvi. Istaknula je dvostranačku podršku u američkom Kongresu za rješavanje ovog problema i izjavila da carine možda nisu najbolje rješenje. Hart je sugerirala da bi idealan pristup uključivao koordinirani napor različitih nacija, ali odgovor može varirati ovisno o specifičnoj robi ili tržištima. Stoga je tvrdila da je fokus na pronalaženju najboljeg rješenja za svaku situaciju, a ne na oslanjanju na univerzalni pristup.
Mariko Togashiraspravljala je o japanskom iskustvu s ekonomskim pritiskom Kine zbog rijetkih zemnih minerala te istaknula da je Japan uspio smanjiti svoju ovisnost o Kini s 90 posto na 60 posto u oko 10 godina kroz tehnološki razvoj. Međutim, također je priznala da je ovisnost od 60% i dalje značajna prepreka koju treba prevladati. Togashi je naglasila važnost diversifikacije, financijske podrške i dijeljenja znanja kako bi se spriječila ekonomska prisila. Ističući japanski fokus na postizanje strateške autonomije i neophodnost povećanja utjecaja i smanjenja ovisnosti o drugim zemljama, tvrdila je da je postizanje potpune strateške autonomije nemoguće za bilo koju zemlju, što zahtijeva kolektivni odgovor, te je komentirala: „Napor na razini zemlje je naravno važan, ali s obzirom na ograničenja, mislim da je postizanje strateške autonomije sa zemljama istomišljenicama ključno.“
Rješavanje ekonomske prisile na G7
Ryuichi Funatsupodijelio je stajalište japanske vlade, napominjući da će ta tema biti jedna od važnih točaka o kojima će se raspravljati na sastanku čelnika G7, kojim će ove godine predsjedavati Japan. Funatsu je citirao tekst komunikea čelnika G7 o ekonomskoj prisili iz 2022.: „Povećat ćemo budnost prema prijetnjama, uključujući ekonomsku prisilu, koje imaju za cilj potkopati globalnu sigurnost i stabilnost. U tu svrhu težit ćemo pojačanoj suradnji i istražiti mehanizme za poboljšanje procjene, spremnosti, odvraćanja i odgovora na takve rizike, oslanjajući se na najbolju praksu za rješavanje izloženosti i unutar i izvan G7“, te je rekao da će Japan uzeti ovaj tekst kao smjernicu za postizanje napretka ove godine. Također je spomenuo ulogu međunarodnih organizacija poput OECD-a u „podizanju međunarodne svijesti“ i citirao izvješće ASPI-ja iz 2021. pod naslovom,Odgovor na trgovinsku prisilu, u kojem je predloženo da OECD razvije popis prisilnih mjera i uspostavi bazu podataka radi veće transparentnosti.
Kao odgovor na ono što panelisti žele vidjeti kao rezultat ovogodišnjeg summita G7,Viktor Čarekao je, „rasprava o strategiji koja nadopunjuje ili nadopunjuje ublažavanje utjecaja i otpornost, a koja je razmatrala kako bi članice G7 mogle surađivati u smislu signaliziranja nekog oblika kolektivnog ekonomskog odvraćanja“, identificirajući visoku ovisnost Kine o luksuznim i posrednim strateškim proizvodima. Mariko Togashi ponovila je da se nada daljnjem razvoju i raspravi o kolektivnom djelovanju te je naglasila važnost priznavanja razlika u ekonomskim i industrijskim strukturama među zemljama kako bi se pronašao zajednički jezik i utvrdio opseg kompromisa koje su spremne napraviti.
Panelisti su jednoglasno prepoznali potrebu za hitnim djelovanjem kako bi se nosili s ekonomskom prisilom koju predvodi Kina i pozvali na kolektivni odgovor. Predložili su koordinirani napor među nacijama koji uključuje povećanje otpornosti i diverzifikaciju lanca opskrbe, promicanje transparentnosti i istraživanje mogućnosti kolektivnog ekonomskog odvraćanja. Panelisti su također naglasili potrebu za prilagođenim odgovorom koji uzima u obzir jedinstvene okolnosti svake situacije, umjesto oslanjanja na uniformirani pristup, te su se složili da međunarodne i regionalne grupacije mogu igrati ključnu ulogu. Gledajući unaprijed, panelisti su nadolazeći summit G7 vidjeli kao priliku za daljnje ispitivanje strategija za kolektivni odgovor protiv ekonomske prisile.
Vrijeme objave: 21. lipnja 2023.