vijesti

21. juna 2023.

WASHINGTON, DC – Ekonomska prisila postala je jedan od najhitnijih i rastućih izazova na međunarodnoj sceni danas, što je izazvalo zabrinutost zbog potencijalne štete po globalni ekonomski rast, trgovinski sistem zasnovan na pravilima i međunarodnu sigurnost i stabilnost. Ovaj problem dodatno pogoršava poteškoća s kojom se suočavaju vlade širom svijeta, posebno male i srednje nacije, u efikasnom odgovoru na takve mjere.

U svjetlu ovog izazova, Institut za politiku azijskog društva (ASPI) organizovao je online diskusiju „Suprotstavljanje ekonomskoj prisili: Alati i strategije za kolektivnu akciju”, 28. februara, moderirano od straneWendy Cutler, potpredsjednik ASPI-ja; i predstavljaViktor Ča, viši potpredsjednik za Aziju i Koreju u Centru za strateške i međunarodne studije;Melanie Hart, viši savjetnik za Kinu i Indo-Pacifik u Uredu državnog podsekretara za ekonomski rast, energetiku i okoliš;Ryuichi Funatsu, direktor Odjeljenja za ekonomsku sigurnosnu politiku pri Ministarstvu vanjskih poslova Japana; iMariko Togashi, istraživački saradnik za japansku sigurnosnu i odbrambenu politiku u Međunarodnom institutu za strateške studije.

Razmatrana su sljedeća pitanja:

• Kako zemlje mogu sarađivati ​​kako bi se suočile s izazovom ekonomske prisile i kako se u tom kontekstu može primijeniti strategija kolektivnog ekonomskog odvraćanja?
• Kako zemlje mogu prevazići strah od odmazde Kine i zajednički raditi na prevazilaženju straha od njenih prisilnih mjera?
• Mogu li tarife efikasno riješiti problem ekonomske prisile i koji su drugi alati dostupni?
• Kakvu ulogu međunarodne institucije, poput WTO-a, OECD-a i G7, mogu imati u sprječavanju i suzbijanju ekonomske prisile?
  

  Kolektivno ekonomsko odvraćanje

  Viktor Čapriznao je ozbiljnost problema i njegove štetne implikacije. Rekao je: „Kineska ekonomska prisila je stvarni problem i nije samo prijetnja liberalnom trgovinskom poretku. To je prijetnja liberalnom međunarodnom poretku“ i dodao: „Oni prisiljavaju zemlje da ili donose odluke ili da ne donose odluke o stvarima koje nemaju nikakve veze s trgovinom. Imaju veze sa stvarima poput demokratije u Hong Kongu, ljudskih prava u Xinjiangu, cijelim nizom različitih stvari.“ Citirajući svoju nedavnu publikaciju uVanjski posloviU časopisu s, zalagao se za potrebu odvraćanja od takve prisile i predstavio strategiju „kolektivne otpornosti“, koja uključuje priznavanje da mnoge zemlje koje su podvrgnute kineskoj ekonomskoj prisili također izvoze robu u Kinu od koje je ona u velikoj mjeri ovisna. Cha je tvrdio da bi prijetnja kolektivnom akcijom, poput „Člana 5 za kolektivnu ekonomsku akciju“, potencijalno mogla povećati troškove i odvratiti „kinesko ekonomsko maltretiranje i kinesko oružje međuzavisnosti“. Međutim, također je priznao da bi politička izvodljivost takve akcije bila izazovna.

  Melanie Hartobjasnila je da su scenariji ekonomske prisile i vojni sukobi različiti konteksti, a ekonomska prisila se često događa u „sivoj zoni“, dodajući: „One su po svojoj prirodi netransparentne. One su po svojoj prirodi skrivene.“ S obzirom na to da Peking rijetko javno priznaje da koristi trgovinske mjere kao oružje i umjesto toga koristi taktike prikrivanja, ponovila je da je važno osigurati transparentnost i razotkriti ove taktike. Hart je također istakla da je idealan scenario onaj u kojem su svi otporniji i mogu se prilagoditi novim trgovinskim partnerima i tržištima, čineći ekonomsku prisilu „nerealnom“.

  Napori za suzbijanje ekonomske prisile

  Melanie Hartdijelila je stavove američke vlade da Washington smatra ekonomsku prisilu prijetnjom nacionalnoj sigurnosti i poretku zasnovanom na pravilima. Dodala je da SAD povećavaju diverzifikaciju lanca snabdijevanja i pružaju brzu podršku saveznicima i partnerima koji se suočavaju s ekonomskom prisilom, što se vidi u nedavnoj američkoj pomoći Litvaniji. Istaknula je dvostranačku podršku u američkom Kongresu za rješavanje ovog problema i izjavila da tarife možda nisu najbolje rješenje. Hart je sugerirala da bi idealan pristup uključivao koordinirane napore različitih nacija, ali da odgovor može varirati ovisno o specifičnoj robi ili tržištima o kojima je riječ. Stoga je tvrdila da je fokus na pronalaženju najboljeg rješenja za svaku situaciju, a ne na oslanjanju na univerzalni pristup.

  Mariko Togashiraspravljala je o iskustvu Japana s ekonomskom prisilom Kine zbog rijetkih zemnih minerala i istakla da je Japan uspio smanjiti svoju ovisnost o Kini sa 90 posto na 60 posto za oko 10 godina kroz razvoj tehnologije. Međutim, također je priznala da je ovisnost od 60% i dalje značajna prepreka koju treba savladati. Togashi je naglasila važnost diversifikacije, finansijske podrške i razmjene znanja kako bi se spriječila ekonomska prisila. Ističući japanski fokus na postizanje strateške autonomije i neophodnost povećanja utjecaja i smanjenja ovisnosti o drugim zemljama, tvrdila je da je postizanje potpune strateške autonomije nemoguće za bilo koju zemlju, što zahtijeva kolektivni odgovor, te komentirala: „Napor na nivou zemlje je naravno važan, ali s obzirom na ograničenja, mislim da je postizanje strateške autonomije sa zemljama istomišljenicama ključno.“

  Rješavanje ekonomske prisile na G7

   

  Ryuichi Funatsupodijelio je perspektivu japanske vlade, napominjući da će ta tema biti jedna od važnih stavki o kojima će se raspravljati na sastanku lidera G7, kojim će ove godine predsjedavati Japan. Funatsu je citirao tekst iz Komunikea lidera G7 o ekonomskoj prisili iz 2022. godine: „Povećat ćemo našu budnost prema prijetnjama, uključujući ekonomsku prisilu, koje imaju za cilj potkopati globalnu sigurnost i stabilnost. U tu svrhu, težit ćemo pojačanoj saradnji i istražiti mehanizme za poboljšanje procjene, spremnosti, odvraćanja i odgovora na takve rizike, oslanjajući se na najbolju praksu za rješavanje izloženosti i unutar i izvan G7“, te je rekao da će Japan uzeti ovaj tekst kao smjernicu za postizanje napretka ove godine. Također je spomenuo ulogu međunarodnih organizacija poput OECD-a u „podizanju međunarodne svijesti“ i citirao izvještaj ASPI-ja iz 2021. godine pod naslovom,Odgovor na trgovinsku prisilu, u kojem je predloženo da OECD razvije popis prisilnih mjera i uspostavi bazu podataka radi veće transparentnosti.

   

  Kao odgovor na ono što panelisti žele vidjeti kao rezultat ovogodišnjeg samita G7,Viktor Čarekao je, „diskusija o strategiji koja dopunjuje ili nadopunjuje ublažavanje uticaja i otpornost, a koja je razmatrala kako članice G7 mogu sarađivati ​​u smislu signaliziranja nekog oblika kolektivnog ekonomskog odvraćanja“, identificirajući visoku ovisnost Kine o luksuznim i posrednim strateškim artiklima. Mariko Togashi ponovila je da se nada daljnjem razvoju i diskusiji o kolektivnom djelovanju i naglasila važnost priznavanja razlika u ekonomskim i industrijskim strukturama među zemljama kako bi se pronašao zajednički jezik i utvrdio obim kompromisa koje su spremne napraviti.

   

  Panelisti su jednoglasno prepoznali potrebu za hitnim djelovanjem kako bi se suočili s ekonomskom prisilom koju predvodi Kina i pozvali na kolektivni odgovor. Predložili su koordinirani napor među nacijama koji uključuje povećanje otpornosti i diverzifikaciju lanca snabdijevanja, promoviranje transparentnosti i istraživanje mogućnosti kolektivnog ekonomskog odvraćanja. Panelisti su također naglasili potrebu za prilagođenim odgovorom koji uzima u obzir jedinstvene okolnosti svake situacije, umjesto oslanjanja na uniformirani pristup, te su se složili da međunarodne i regionalne grupacije mogu igrati ključnu ulogu. Gledajući unaprijed, panelisti su predstojeći samit G7 vidjeli kao priliku za daljnje ispitivanje strategija za kolektivni odgovor protiv ekonomske prisile.